Učimo uz AI: Hoće li djeca sutra imati virtualne učitelje?

Zagreb, 19. lipnja 2025. – Slika učionice kakvu poznajemo – s pločom, klupama i učiteljem koji predaje grupi od dvadesetak učenika – stoljećima je bila temelj obrazovanja. No, u eri u kojoj umjetna inteligencija (AI) preoblikuje svaku poru naših života, od medicine do prometa, neizbježno se postavlja pitanje: hoće li AI preoblikovati i samu srž učenja? Ulazimo li u doba u kojem će naša djeca, umjesto ljudskih učitelja, imati strpljive, sveznajuće i uvijek dostupne virtualne mentore?

Ideja o umjetnoj inteligenciji u obrazovanju nije novost. Godinama već koristimo digitalne alate koji u sebi nose elemente pametnih sustava. Aplikacije za učenje jezika poput Duolinga prilagođavaju vježbe ovisno o našim greškama, a platforme poput Khan Academyja nude personalizirane putanje učenja matematike. No, ono o čemu danas govorimo je kvantni skok – prelazak s pomoćnih alata na sveobuhvatne AI tutore, virtualne entitete sposobne voditi učenika kroz cjelokupni kurikulum.

Anatomija virtualnog učitelja: Obećanje personalizacije

Temeljna snaga i najveće obećanje AI učitelja leži u jednoj riječi: personalizacija. U tradicionalnom razredu, čak i najbolji učitelj teško može posvetiti punu pažnju svakom pojedinom učeniku. Netko gradivo savladava brže, netko sporije; jedan učenik najbolje uči vizualno, drugi kroz praktične primjere. AI tutor, s druge strane, dizajniran je upravo za to.

Zamislimo scenarij: učenica osmog razreda muči se s rješavanjem kemijskih jednadžbi. Njezin virtualni učitelj to prepoznaje u stvarnom vremenu. Umjesto da samo ponudi točno rješenje, on joj prvo prikazuje 3D animaciju molekula koje reagiraju, apelirajući na njezino vizualno razumijevanje. Zatim joj postavlja niz jednostavnijih, postupnih zadataka, povećavajući težinu tek kada sustav procijeni da je savladala prethodni korak. Ako i dalje griješi, AI može ponuditi drugačiji pristup ili povezati problem s nekim primjerom iz stvarnog života koji je učenici blizak.

Ovakav virtualni učitelj nudi niz prednosti koje ljudski učitelj teško može dostići. Dostupan je 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, omogućujući učenje tempom koji djetetu odgovara. Posjeduje beskrajno strpljenje i može isti koncept objasniti na stotinu različitih načina bez trunke frustracije. Kroz gamifikaciju – sustave nagrađivanja, interaktivne priče i izazove – učenje može pretvoriti u zabavnu igru, povećavajući angažman i motivaciju. Uz to, prikuplja ogromnu količinu podataka, pružajući detaljne izvještaje o napretku ne samo učeniku, već i roditeljima te ljudskom učitelju, precizno locirajući područja koja zahtijevaju dodatnu pažnju.

Nezamjenjivi ljudski dodir: Više od pukog znanja

Ipak, svoditi obrazovanje na puki prijenos informacija i vježbanje vještina bila bi kobna pogreška. Učionica je puno više od mjesta gdje se uči matematika ili povijest; ona je mikrokozmos društva u kojem se razvijaju ključne ljudske i socijalne kompetencije. I tu dolazimo do granica umjetne inteligencije.

Ljudski učitelj posjeduje emocionalnu inteligenciju. On može prepoznati kada je učenik tužan, anksiozan ili nemotiviran zbog problema kod kuće. Može pružiti riječ utjehe, ohrabrenja i razumijevanja. Ta empatijska veza temelj je povjerenja bez kojeg nema istinskog učenja. Može li AI doista razumjeti suze frustracije ili ushit zbog uspjeha na isti način kao čovjek?

Nadalje, učitelji su mentori i uzori. Oni ne prenose samo znanje, već i strast prema predmetu. Svojim primjerom, pričama i životnim iskustvom mogu inspirirati učenike, potaknuti njihovu znatiželju i usaditi im ljubav prema cjeloživotnom učenju. Taj plamen inspiracije teško je zapaliti algoritmom.

U učionici se uči suradnja, komunikacija, timski rad i rješavanje konflikata. Grupni projekti, debate i zajedničko rješavanje problema vještine su koje se bruse u interakciji s drugim ljudima. Virtualno okruženje, koliko god bilo napredno, teško može replicirati složenu dinamiku ljudskih odnosa. Konačno, učitelji su ti koji prenose vrijednosti – etiku, moral, kritičko razmišljanje i građansku odgovornost.

Izazovi i etičke dileme na putu do budućnosti

Put prema implementaciji AI učitelja popločan je i ozbiljnim izazovima. Prvi i najočitiji je digitalni jaz. U svijetu, pa tako i unutar Hrvatske, nejednak je pristup tehnologiji i brzom internetu. Uvođenje AI učitelja moglo bi produbiti jaz između onih koji si mogu priuštiti najnoviju tehnologiju i onih koji ne mogu.

Privatnost i sigurnost podataka predstavljaju ogroman problem. AI sustavi prikupljaju goleme količine podataka o djetetovim navikama, uspjesima, pogreškama i načinu razmišljanja. Tko kontrolira te podatke? Kako se oni štite od zlouporabe? Pitanje algoritamske pristranosti također je ključno. Ako je AI treniran na podacima koji odražavaju postojeće društvene predrasude, mogao bi ih nesvjesno prenositi na nove generacije.

Dakle, hoće li djeca sutra imati virtualne učitelje? Odgovor je i da i ne. Vjerojatno je da AI neće u potpunosti zamijeniti ljudske učitelje, već će postati njihov najmoćniji partner. Budućnost obrazovanja je hibridna.

U tom modelu, AI preuzima ulogu neumornog, personaliziranog asistenta. On se bavi individualiziranim vježbanjem, testiranjem, ponavljanjem gradiva i administrativnim poslovima. Time oslobađa ljudskog učitelja da se posveti onome u čemu je nezamjenjiv: da bude mentor, inspirator, moderator i emocionalna podrška. Dok AI gradi temelje znanja, čovjek gradi karakter. Dok AI podučava “što”, čovjek podučava “zašto” i “kako”.

Krajnji cilj uvođenja umjetne inteligencije u obrazovanje ne bi trebao biti stvaranje strojeva koji će zamijeniti ljude, već korištenje strojeva kako bismo osnažili ljudskost u našim učionicama i pružili svakom djetetu obrazovanje koje je istovremeno i pametnije i humanije.