Kada je Hrvatska narodna banka objavila najnovije istraživanje financijske i digitalne pismenosti, prosječni rezultat hrvatskih građana iznosio je 12 od mogućih 20 bodova – solidnih 60 %, no i dalje nedovoljno za otpornost kućanstava suočenih s inflacijom i volatilnim tržištima. I premda OECD-ovo usporedno istraživanje potvrđuje da Hrvati teorijski znaju više od prosjeka sudionika, raskorak između znanja i ponašanja ostaje širok: gotovina i nekretnine i dalje su dominantne štedne forme, dok ulaganje u tržišta kapitala ostaje iznimka.
Strah od gubitka i naslijeđe kriza
Psihološki fenomen loss aversion (gubitak boli dvostruko više od jednake dobitka) u Hrvatskoj je pojačan iskustvima hiperinflacije, propasti banaka i krahom privatizacijskih fondova devedesetih. To je stvorilo nesvjesno pravilo “bolje beton nego burza”. Bankarski podaci pokazuju da depoziti kućanstava i dalje rastu brže od ulaganja u fondove premda je realna kamata negativna.
Kuća kao mit o sigurnosti
S više od 90 % stanovnika koji žive u vlastitom domu, Hrvatska je pri vrhu EU po udjelu vlasnika stanova. Nekretnina se shvaća kao ultimativna zaštita vrijednosti, pa mlade obitelji često ulaze u visoke omjere duga i dohotka zbog straha da će “propustiti” zadnji povoljan kvadrat. Cijene stambenih jedinica rasle su gotovo dvostruko brže od plaća u posljednjih pet godina, dodatno potičući FOMO.
FOMO i kriptovalute
Boom bitcoina i medijska obećanja brzog bogaćenja uvukli su i hrvatske male ulagače na burze kripto-imovine. Strah od propuštanja prilike (FOMO) funkcionira kao socijalni dokaz na steroidima – ideja da “svi drugi već zarađuju”. No kombinacija kratkog investicijskog horizonta, nedostatka dubinske analize i visoke volatilnosti učinila je kripto-portfelje jednima od najrizičnijih epizoda osobnih financija.
Mentalno računovodstvo – džepovi novca
Ljudi podsvjesno dijele novac u odvojene “mentalne račune”. Tipično hrvatsko kućanstvo tako paralelno drži gotovinu na tekućem računu “za sigurnost”, dok otplaćuje potrošački kredit s kamatom iznad 4 %. Iako bi racionalno bilo preusmjeriti višak gotovine u bržu otplatu duga, emocionalno označavanje novca kao “sigurnog” zaustavlja optimalnu odluku.
Prekomjerno pouzdanje i koncentrirani portfelji
Studija Ekonomskog fakulteta u Splitu utvrdila je da mali dioničari na Zagrebačkoj burzi sustavno precjenjuju vlastitu sposobnost prognoziranja kretanja cijena i drže nedovoljno diverzificirane portfelje. Kada takvo prekomjerno pouzdanje spoje manjak likvidnosti i kratkoročni horizont, gubici često nadmašuju tržišni prosjek.
Kako graditi racionalniji odnos prema novcu
- Automatske uplate – stalni nalog u indeksne fondove uklanja emotivni tajming.
- Jasni ciljevi – pričuva, mirovina, obrazovanje; svaki cilj ima drukčiji rizik i horizont.
- Pravilo 5 : 20 : 75 – do 5 % portfelja u visoke špekulacije, do 20 % u nekretnine ili projekte niske likvidnosti, najmanje 75 % u globalno diverzificirane, likvidne instrumente.
- Edukacija iz pouzdanih izvora – samo 17 % građana koristi službene edukativne materijale HNB-a; većina savjeta dolazi s društvenih mreža.
Zaključno
Financijske odluke hrvatskih kućanstava proizlaze iz povijesnih rana, kulturnih vrijednosti i modernog digitalnog šuma. Razumjeti vlastite kognitivne pristranosti ne jamči bogatstvo, ali daje kartu minskog polja u kojem su najčešće pogreške predvidive – i stoga izbježive. Tek kad psiha prestane nadjačavati matematiku, racionalan i discipliniran pristup osobnim financijama postaje stvarnost, a ne teorijsko poglavlje u priručniku.
