Završilo je desetljeće jeftinog novca. Za stotine tisuća hrvatskih obitelji koje otplaćuju stambeni kredit, ova rečenica nije samo ekonomska floskula, već opipljiva stvarnost koja se svakih nekoliko mjeseci očituje na bankovnom izvodu. Nakon razdoblja povijesno niskih kamatnih stopa koje su mnogima omogućile kupnju nekretnine, situacija se dramatično promijenila. Odluke koje donosi mala skupina ljudi u sjedištu Europske središnje banke (ESB) u Frankfurtu danas imaju izravniji i brži utjecaj na financijsku stabilnost prosječnog hrvatskog kućanstva nego ikada prije. S obzirom na to da velika većina građana ima kredite s varijabilnom kamatnom stopom, i najmanji pomak Euribora – ključne europske kamatne stope – pokreće val koji se odmah osjeti u mjesečnim ratama.
Mehanizam kamatne stope
Da bismo shvatili zašto je to tako, ključno je razumjeti mehanizam koji stoji iza kamatne stope na stambeni kredit. Ona se najčešće sastoji od dva dijela: fiksne marže banke i varijabilnog dijela, a to je u Hrvatskoj gotovo bez iznimke Euribor (Euro Interbank Offered Rate). Fiksna marža je, pojednostavljeno, zarada banke i ne mijenja se. Euribor je, s druge strane, promjenjiv. To je prosječna kamatna stopa po kojoj skupina najvećih europskih banaka međusobno posuđuje novac. Njegova vrijednost usko je povezana s ključnim kamatnim stopama koje određuje ESB.
Kada se ESB bori protiv visoke inflacije, kao što je to bio slučaj tijekom 2022. i 2023. godine, on podiže svoje kamatne stope. Time poskupljuje novac, destimulira potrošnju i “hladi” gospodarstvo. Taj se potez gotovo odmah prelijeva na Euribor, koji također raste. Obrnuto, kada ESB želi potaknuti gospodarski rast, on spušta kamatne stope, što pojeftinjuje novac i potiče investicije, a Euribor ga u tom padu prati. Od ulaska u eurozonu, Hrvatska je u potpunosti vezana za ovu monetarnu politiku.
Što to konkretno znači za vaš novčanik?
Pogledajmo na pojednostavljenom primjeru. Uzmimo prosječan stambeni kredit od 150.000 eura na 30 godina, s varijabilnom kamatnom stopom koja se sastoji od fiksne marže banke od 2% i šestomjesečnog Euribora (6M Euribor).
Scenarij 1: Era jeftinog novca (npr. 2021. godina)
Kamatna stopa: 2% (marža) + 0% (Euribor) = 2,0%
Mjesečna rata: cca 554 eura
Scenarij 2: Vrhunac inflacije (kraj 2023.)
Kamatna stopa: 2% (marža) + 4,0% (Euribor) = 6,0%
Mjesečna rata: cca 899 eura
Scenarij 3: Početak popuštanja (sredina 2025.)
Kamatna stopa: 2% (marža) + 3,0% (Euribor) = 5,0%
Mjesečna rata: cca 805 eura
Razlika je frapantna. Između ere jeftinog novca i vrhunca inflacije, mjesečna rata za isti kredit porasla je za gotovo 345 eura, što na godišnjoj razini predstavlja dodatni trošak od 4.140 eura. Čak i uz trenutno popuštanje, rata je i dalje za 250 eura viša nego prije samo nekoliko godina.
Što donosi budućnost?
Nakon što je ESB sredinom 2024. započeo ciklus spuštanja kamatnih stopa, mnogi su odahnuli. Prognoze za ostatak 2025. i 2026. godinu predviđaju daljnji, ali oprezan pad. Međutim, povratak na nulte ili negativne stope, kakve smo poznavali, izuzetno je malo vjerojatan. Ulazimo u “novu normalu” u kojoj će referentne kamatne stope biti strukturno više. Za kućanstva, to znači da je neizvjesnost postala trajno stanje.
Opcije za dužnike postoje, ali svaka ima svoje prednosti i mane. Refinanciranje kredita i prelazak na fiksnu kamatnu stopu nudi sigurnost i predvidljivost, ali banke će tu sigurnost naplatiti kroz nešto višu kamatnu stopu u startu. U konačnici, ples kamatnih stopa naučio je hrvatske građane bolnu, ali vrijednu lekciju o financijskoj pismenosti i globalnoj povezanosti. Era u kojoj se kredit uzimao bez detaljnog čitanja sitnih slova i razumijevanja rizika kamatne stope je završena.
