Kako AI mijenja tržište rada u Hrvatskoj?
Zagreb, 19. lipnja 2025. – Umjetna inteligencija (AI) više nije koncept iz daleke budućnosti, već stvarna sila koja iz temelja mijenja globalnu ekonomiju i društvo. Njezin utjecaj nezaobilazno se prelijeva i na Hrvatsku, gdje postavlja nove izazove, ali i otvara neslućene prilike na tržištu rada. Dok se neki poslovi automatiziraju, drugi se transformiraju, a treći tek nastaju, postavljajući pred radnike, tvrtke i obrazovni sustav ključno pitanje: jesmo li spremni za budućnost rada?
Automatizacija i transformacija: Dva lica AI revolucije
Glavni narativ koji prati umjetnu inteligenciju često je usredotočen na strah od gubitka poslova. Istina je da AI, posebice u domeni strojnog učenja i obrade prirodnog jezika, ubrzano preuzima repetitivne i administrativne zadatke. U Hrvatskoj to najviše osjećaju sektori poput administracije, korisničke podrške i određenih dijelova proizvodnje. Chatbotovi i virtualni asistenti, koje koriste domaće telekomunikacijske i bankarske tvrtke, smanjuju potrebu za velikim pozivnim centrima. U proizvodnim pogonima, roboti opremljeni AI sustavima za vizualnu inspekciju i kontrolu kvalitete postaju sve češći, povećavajući efikasnost i smanjujući ljudske pogreške.
Međutim, ova transformacija nije jednosmjerna ulica koja vodi isključivo prema smanjenju radnih mjesta. Umjetna inteligencija istovremeno stvara potpuno nove uloge i zanimanja koja prije desetak godina nisu ni postojala. Potražnja za stručnjacima za umjetnu inteligenciju, podatkovnim znanstvenicima, inženjerima strojnog učenja i analitičarima podataka u Hrvatskoj eksponencijalno raste. Domaće IT perjanice, poput Infobipa i Rimac Automobila, predvode u primjeni i razvoju AI rješenja, stvarajući potražnju za visokoobrazovanim kadrom koji može razvijati, implementirati i održavati ove složene sustave.
Utjecaj po sektorima: Od IT-a do poljoprivrede
IT sektor je, očekivano, epicentar AI revolucije u Hrvatskoj. On nije samo korisnik, već i kreator tehnologije. Brojni startupi i etablirane tvrtke razvijaju AI rješenja za globalno tržište, pozicionirajući Hrvatsku kao relevantnog igrača u ovoj domeni.
Turizam, kao ključna gospodarska grana, također osjeća promjene. AI algoritmi koriste se za personalizaciju ponude, optimizaciju cijena smještaja i dinamičko upravljanje resursima. Pametni sustavi pomažu hotelima i iznajmljivačima da predvide potražnju i prilagode uslugu, no istovremeno smanjuju potrebu za nekim tradicionalnim agencijskim poslovima.
U proizvodnji i poljoprivredi, AI donosi eru “pametnih tvornica” i “precizne poljoprivrede”. Sustavi za prediktivno održavanje smanjuju kvarove na strojevima, dok u poljoprivredi dronovi i satelitske snimke analizirane pomoću AI-ja pomažu u optimizaciji navodnjavanja, gnojidbe i zaštite usjeva. Ovi procesi zahtijevaju novu vrstu radnika – onih koji razumiju i tehnologiju i tradicionalnu domenu.
Čak i javna uprava ima ogroman potencijal za transformaciju. AI može ubrzati obradu dokumenata, smanjiti birokraciju i pružiti građanima brže i efikasnije usluge. Iako je implementacija u ovom sektoru sporija, ona je neizbježna i dugoročno će promijeniti strukturu zaposlenih u državnim službama.
Vještine za budućnost i obrazovni izazov
Najveći izazov koji AI postavlja pred hrvatsko tržište rada jest jaz u vještinama (skills gap). Dok potražnja za digitalnim i analitičkim vještinama raste, mnogi radnici ostaju “zarobljeni” u ulogama koje su pod visokim rizikom od automatizacije. Ključ uspješne tranzicije leži u masovnom prekvalificiranju (reskilling) i usavršavanju (upskilling) radne snage.
Vještine koje postaju presudne nisu samo tehničke. Uz poznavanje rada s podacima i AI alatima, sve su cjenjenije i one “ljudske” vještine koje strojevi teško mogu replicirati: kritičko razmišljanje, kreativnost, emocionalna inteligencija, kompleksno rješavanje problema i sposobnost suradnje.
Hrvatski obrazovni sustav, od osnovnih škola do sveučilišta, mora se hitno prilagoditi. Potrebno je integrirati digitalnu pismenost i osnove umjetne inteligencije u kurikulume. Institucije poput zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) već nude vrhunske programe, no potrebno je takve inicijative proširiti i učiniti dostupnima svima kroz programe cjeloživotnog učenja.
Umjetna inteligencija neizbježno mijenja pravila igre na hrvatskom tržištu rada. Gledati na nju isključivo kao na prijetnju bilo bi kratkovidno. Pravi izazov nije u zaustavljanju tehnološkog napretka, već u pametnom upravljanju tranzicijom. Proaktivnim ulaganjem u obrazovanje, poticanjem kulture cjeloživotnog učenja i stvaranjem regulatornog okvira koji podržava inovacije, Hrvatska može iskoristiti AI kao polugu za povećanje produktivnosti, stvaranje kvalitetnijih radnih mjesta i jačanje svoje konkurentnosti na globalnoj sceni. Budućnost rada nije borba čovjeka protiv stroja, već partnerstvo u kojem čovjek, oslobođen repetitivnih zadataka, može ostvariti svoj puni kreativni i intelektualni potencijal.
