Algoritamska burza: Hoće li generativni modeli zamijeniti analitičare tržišta?
Luka, 19. lipnja 2025. – Wall Street, London, Frankfurt – financijska srca svijeta oduvijek su kucala u ritmu ljudske ambicije, straha i proračunate analize. Vojske analitičara u odijelima, naoružane grafikonima, financijskim izvješćima i intuicijom brušenom godinama iskustva, bile su neprikosnoveni vladari ove domene. No, na obzoru se pojavila nova, tiha sila koja prijeti iz temelja promijeniti pravila igre: generativna umjetna inteligencija. Modeli poput GPT-4 i njegovi nasljednici više nisu samo alati za pisanje eseja ili programiranje; oni postaju sofisticirani sudionici na financijskom tržištu, sposobni analizirati, predviđati pa čak i generirati investicijske strategije. Postavlja se ključno pitanje – svjedočimo li sumraku ljudskih analitičara i rađanju potpuno algoritamske burze?
Uloga tržišnog analitičara tradicionalno je bila slojevita. Ona je uključivala mukotrpno prikupljanje podataka iz kvartalnih izvješća, praćenje makroekonomskih pokazatelja, osluškivanje pulsa tržišta kroz medije i, konačno, sintezu svih tih informacija u suvislu preporuku: kupiti, prodati ili držati. Bio je to posao koji je zahtijevao ne samo analitički um, već i duboko razumijevanje ljudske psihologije koja pokreće tržišne cikluse. No, upravo u onome što je bio temelj njihova rada – obradi informacija – generativni AI pokazuje zastrašujuću nadmoć.
Najveća prednost umjetne inteligencije leži u njenoj sposobnosti da obradi i shvati goleme količine nestrukturiranih podataka brzinom koja je ljudskom biću nezamisliva. Dok ljudski analitičar može pročitati nekoliko desetaka vijesti i izvješća dnevno, AI može u istom vremenu analizirati milijune članaka, objava na društvenim mrežama, transkripata konferencijskih poziva, pa čak i satelitskih snimaka parkirališta trgovačkih centara kako bi procijenio promet. On može uočiti suptilne promjene u sentimentu ili korelaciju između naizgled nepovezanih događaja – poput suše u Brazilu i cijene dionica europskog proizvođača automobila – koje bi ljudskom oku promakle.
Ovdje se događa ključni pomak: prelazak s prediktivne na generativnu analizu. Tradicionalni kvantitativni modeli mogli su predviđati kretanje cijena na temelju povijesnih podataka. Generativni AI ide korak dalje. On može stvoriti potpuno nove, uvjerljive scenarije. Može simulirati kako bi tržište reagiralo na hipotetski događaj, poput iznenadne promjene kamatnih stopa ili geopolitičkog sukoba. Štoviše, može generirati cjelokupno, elokventno obrazloženje za određenu investicijsku tezu, napisano prirodnim jezikom, koje je gotovo nemoguće razlikovati od izvješća koje je sastavio iskusni analitičar s Harvarda.
Prednosti ovakvog “AI analitičara” su očite. On radi 24/7 bez umora i emocionalnih ispada. Na njega ne utječu kognitivne pristranosti poput straha od propuštanja (FOMO) ili averzije prema gubitku koje često muče ljudske investitore. Njegova objektivnost, utemeljena isključivo na podacima, čini se kao sveti gral investiranja. No, upravo u toj savršenoj racionalnosti leže i njegove najveće slabosti.
Tržište nije samo skup podataka; ono je živi organizam pokretan ljudskim emocijama, iracionalnošću i nepredvidivim događajima. Ljudski analitičar posjeduje vještine koje je, barem za sada, nemoguće replicirati algoritmom. On može prepoznati sarkazam u izjavi direktora tvrtke, shvatiti dublji kulturni kontekst iza potrošačkog trenda ili primijeniti intuiciju – onaj neobjašnjivi “osjećaj u trbuhu” – koja se temelji na desetljećima promatranja tržišne dinamike. Kako bi se AI nosio s “crnim labudom”, potpuno nepredviđenim događajem za koji ne postoje povijesni podaci na kojima bi mogao učiti? Ljudska sposobnost improvizacije i adaptacije u takvim situacijama ostaje nezamjenjiva.
Nadalje, tu je i pitanje etike i odgovornosti. Tko je kriv kada AI generira katastrofalan investicijski savjet koji dovede do gubitka milijardi? Možete li tužiti algoritam? Ljudski analitičar pruža ključnu kariku odgovornosti. Na kraju, ne treba zanemariti ni važnost međuljudskih odnosa. Veliki institucionalni klijenti ne ulažu samo u strategiju; oni ulažu u povjerenje koje imaju u svog analitičara ili menadžera fonda. Sposobnost izgradnje odnosa, razumijevanja klijentovih potreba i smirenog vođenja kroz turbulentna vremena vještina je koja pripada isključivo ljudskoj domeni.
Budućnost stoga vjerojatno ne leži u potpunoj zamjeni, već u dubokoj simbiozi. Najizgledniji model je onaj “kentaurskog” investiranja, gdje čovjek i stroj rade kao partneri, nadopunjujući svoje snage i slabosti. Uloga analitičara će se transformirati. Umjesto da provode sate u prikupljanju podataka i pisanju izvješća – što će AI raditi za njih – oni će postati “AI šaptači” ili “strateški prompt inženjeri”. Njihov će se posao fokusirati na postavljanje pravih pitanja, kritičko preispitivanje rezultata koje AI nudi, uočavanje njegovih potencijalnih pristranosti i integriranje sirovih podataka u širu, stratešku sliku. Najuspješniji analitičar budućnosti neće biti onaj koji najviše zna, već onaj koji najbolje zna kako izvući znanje iz svog AI partnera.
Generativni modeli neće ubiti profesiju tržišnog analitičara, ali će je nepovratno promijeniti, čineći je zahtjevnijom, dinamičnijom i intelektualno izazovnijom. Automatizacija će preuzeti rutinske zadatke, oslobađajući ljudski um za ono u čemu je najbolji: kreativnost, strateško razmišljanje, kritičku prosudbu i empatiju. Na novoj, algoritamskoj burzi, pobjednici neće biti ni ljudi ni strojevi sami za sebe, već oni koji prvi ovladaju umjetnošću ovog moćnog partnerstva.
